MATEJ KRAJNC: Palatal (Slušaj najglasnije, 2015)Matej umije ponekad zaista iznenaditi kad okači akustičnu gitaru o klin, te se prihvati nekog drugog instrumenta, konkretno, na ovome albumu je sjeo za klavir i skladao neobičan post-avangardni pamflet minimalizma i moderne klasike ko' da su mu mentori iza leđa bili Erik Satie, Steve Reich i John Cage, a tu je negdje privirivao i Philip Glass. Doduše, gitaru je povremenu skinuo s klina da zasvira monolitno-hipnotičku pratnju u nekim temama ("Morda se motim"), ali se nije nimalo bazirao na žicama. Mnogobrojna klavirska staccata s povremenim lajtmotivom što nalikuje na dječju pjesmicu "Oj Jelo, Jelice" izvitoperena su u svojevrstan dark-wave vodvilj kome je u pozadini dodana atmosfera neo-folka i šmeka gothic-horrora za neki film obavijen vrlo mračnom atmosferom. Glazba je uz minimalistička slobodna šaranja s neobaveznom melodičnošću što služe za atmosferičan prikaz eterična i gipka, nepredvidljivih poteza, te svaki čas figurira da odluta u egzibicije za tromo rastegnute piano etide po nehajno izgrađenom notnom predlošku kojeg, naravno, prati i vrlo blizak poluezoteričan libreto što se oslanja na emotivnu humoresku o različitim 'nepčanim' slastima. Kako onim čisto govorničkim u poetskom maniru s metaforama, tako i u onim pseudoseksualnim prikazujući svojevrsnu lirsku alegoriju o različitim pristupima najstarijeg zanata na svijetu. Tri žene Izis, Magdalena i Kleopatra, pa Lady Chatterley, Markiz, stoka na nebu bez srca, mrtvi, krvavi ljubavnici, fizički nerazvijene tinejdžerice od dvadesetak godina (anoreksičarke), čast spram onanije, raširene ruke što ne znaju za zagrljaj, punoglavke što se druže s punoglavcima, grešne misli, veliki moguli koje jure manje ribe... 'Dama, lezi in povej, šteje kdo u deželi tej?'. Blještavilo i bijeda, blještavilo i strast - vrhnje ili balast? Matej se umnogome potrudio napraviti emotivno razgranatu fabulu obavijajući mitove s kurentnom situacijom jeftine i brze ljubavi koja se raspada na rezervne dijelove finiširajući metaforama o sivom putu smrtnosti s dvije kovanice na očima. Djelo je bezrezervno posve neobično u njegovom dosadašnjem opusu, valja ga upamtiti kao raritetno i s glazbene, a i lirske strane jer je dobrodošlo nakon gomile i gomile onih akustičnih albuma s kojima je možda dozlogrdio i samome sebi. Ovakav kraći predah u izlet s netipičnom zvučnom kulisom malo tko bi očekivao.Naslovi: 1.Frim fram sauce, 2.Nekrolog, 3.Barve, 4.Morda se motim, 5.Nočna doktrina, 6.Dama, 7.Trofeja, 8.Repatica, 9.Jazbina, 10.Rezervni deliocjena albuma [1-10]: 8horvi // 05/03/2016