IVAN ČKONJEVIĆ: 10 improvizovanih soneta za Danijelu (Slušaj najglasnije, 2011)Nakon pune 3 godine, Ivan Čkonjević se vratio na Slušaj najglasnije. Njegov prethodni, odličan album "Plavi bicikl pod oblacima rđe" 2009. objavljen je na britanskoj independent etiketi Noecho Records, a koliko sam uspio pratiti, ovo mu je jedini autorski rad unazad protekle dvije godine. Na moju žalost, oko ovog albuma nema nikakvih informacija na omotu, koliko mi se čini njegova stara myspace stranica je ukinuta, jedino radi facebook, no niti na njemu nema nikakvih posebnih podataka. Evo, s omota se može samo iščitati da je ovaj album snimljen u Novom Sadu u noći između 1. i 2. V 2011., Nuška je prespavala snimanje, a posvećen je najlepšoj među svim lastavicama. Slobodno ću pretpostaviti da je posvećen dotičnoj Danijeli s omota, te je intimna priča uokvirena u 10 neimenovanih eksperimentalnih instrumentala izvedenih, naravno na električnoj gitari. Skladbe bez imena (ajde, navedene su rimskim brojkama od I do X) donose prepoznatljiv Čkonjevićev zvuk, ovaj puta bez ikakvih ekspresija, uspona i padova. Odreda su vrlo kratke, u prosjeku između 3 i 4 minute (jedini izuzetak je "VI" koja iznosi nešto više od 7 minuta), te su čak i oslobođene onih njegovih karakterističnih psihodeličnih elemenata. Čini mi se da je globalni kostur koji je vođen stanovitim melodijama potpuno usporio gotovo do drone neizdržljivosti i pretvorio u ambijentalne komade poput primjerice mnogih Brian Enovih kompozicija s onih serijala ambijentalnih albuma. S tehničke strane, svirka je uglavnom staccato, tonovi žica se odašiljaju svakih 5-6-7-8-9-10 sekundi, imaju određenu gradaciju, a u pozadini se katkad čuje gitaristički feedback tremola ili nekog sličnog vrlo pritajenog disonantnog efekta koji su uz to dodatno pojačani šumovima. Dakako, sve skupa je vrlo tiho, lagano, nježno, senzualno i senzibilno sanjarenje, ali ovaj puta baš ništa posebno.ocjena albuma [1-10]: 6horvi // 11/09/2011