NINA VARGA: Nije važno (Slušaj najglasnije, 2016)Rijetki su ovakvi domaći (regionalni) albumi gdje se obrađuju stihovi ili literatura nekog književnika, primjerice prvi mi na pamet padaju svi radovi Olovnog Plesa, te kompilacije "Vreme brutalnih dobronamernika" (2010) i "Hronično neumorni" (2015) po stihovima beogradskog književnika Milana B. Popovića, te također dvije kompilacije "Pobuna 1 & 2" (2012/ 2014) gdje su uglavnom punk, rock i metal bendovi svoje kreacije napravili po poeziji kruševljanke Marije Krsmanović. E sad, da li je ovo prva takva slična hrvatska kompilacija u posljednje vrijeme, recimo u tekućoj dekadi, ne bih znao, ionako malo više išta pratim izuzev materijala koji mi se dostavljaju, ali da jest zanimljiva, to je neosporno. Ono što definitivno odvaja čitanje poezije od one uglazbljene je sam doživljaj različitosti percipiranja. Dok sam prvo čitao zbirku Nine Varge "Flet lajn", namjerno nisam htio slušati ovu kompilaciju (premda sam i knjigu i cd dobio istovremeno), stekao sam dojam izgubljenih ljubavnih bitaka, brodoloma i posljedica što su prouzročile ravnodušnost lamentacija s kojekakvim igricama, no ovih 5 kantautora su očito sasvim drugačije doživjeli njenu poetiku i prenjeli je u svoj glazbeni rakurs. Evo, najbliži barem po mojem senzoriranju Nininih stihova su Zvonimir Varga (pjesme "Flet lajn" i "Ima mora") i Grof Kanizsai ("Stvori me" i "Ako") koji su donijeli taj duh emotivne izgubljenosti, patetične čežnje, erotike, melodrame i ravnodušnog nezadovoljstva 'ravne crte'. Zvone na svoj prepoznatljiv akustičan način, a Grof u psihodeličnom bendovskom blues-rock izdanju. Čombe (Kodagain) se vrlo spretno izrazio u kratkom, veselom i raspjevanom beatlesovsko-beachboysovskom formatu (snimak "Trebam kišu" je vrlo tih ko' snimljen na mobitel), dok su Hrc & Zdena Franjić ponovno obnovili suradnju i otišli u acid-house/dub vrlo dobro poprativši kritički poetski komentar ("Kreda"). No, najzanimljiviji od svih njih je Aleksander Cepuš koji se izrazio skroz drugačije, dakako ekscentrično i zajebantski. Mora se spomenuti da nisu svi stihovi iz zbirke "Flet lajn", pa ne znam kakav je točan libreto imao Actooon ispred sebe kada se žestio i žučno uz bazični alter-rock/hard svojim gromko osornim i redovito totalno uživljenim vokalom izvikivao 'oči staklene, usnica izgrižena, krv osušena, koža oderana' ("Sunce moje sijajno", taman za njegov obzor burne prošlosti), zajebavao se s hrvatskim 'ć' (izgovara ga 'tj', ha-ha-ha!) 'obetjali, notji, netje, petji, obetjali ste da tje te obetjanje održati, vratjam...' ("Obećana riječ", za crknut od smijeha kao ispjevana na uvrnutom istrijanskom dijalektu!) i teatralno blueserski se iskesio u erotiziranom scenariju o zamamnoj plesačici ("Dođi"). Narafski, svatko od ovih kantautora ima svoje viđenje i aspekt rezoniranja Ninine poezije koja i nije nužno samo emotivno-ljubavna frustracija upravo ovisno o tome kako se doživljava što govori o dubokoj smislenosti stihova primjenjivih i na neke druge opservacije, recimo sofisticirane u slučaju Čombetove izvedbe, drske narativne opomene Zdene Franjića ili pak i socio-političke u toj presmiješnoj, dakako namjernoj interpretaciji Cepuša koji pravilno govori hrvatski, ali kao ekscentrik uvijek svojom izvedbom opčini neobičnošću do paradoksa. A opet s druge strane, da nema njega ovdje, kompilacija bi bila sentimentalno-tugaljiva zbirka preozbiljnih rock balada.Naslčovi. 1.ZVONIMIR VARGA - Flet lajn, 2.GROF KANIZSAI - Stvori me, 3.ALEKSANDER CEPUŠ - Sunce moje sijajno, 4.ZORIĆ SAŠA - Trebam kišu, 5.ZVONIMIR VARGA - Ima mora, 6.ALEKSANDER CEPUŠ - Obećana riječ, 7.GROF KANIZSAI - Ako, 8.ALEKSANDER CEPUŠ - Dođi, 9.HRC & ZDENA FRANJIĆ - Kredaocjena albuma [1-10]: 7horvi // 22/03/2016