SPIRIDON: Krik (Slušaj najglasnije, 2015)Ne želim biti marioneta gradeći misao boljeg svijeta... ja sam zamišljeni lik u tvojoj glavi, mene nema, ja ne postojim... stavi se u kožu naroda. Ja vladam - živa pohlepa! Iznenađujuće potencijalan album za domaći no.1 2015. godine! Nabavite, skinite, poslušajte i razmislite. Bez informacija na omotu s tek samo dva imena Ajepjev (autor omota) i Tomo Miladinović (snimatelj, tonska obrada), ovaj bend je za sam početak kad primite u ruke ovakav cd vrlo teško locirati. Reklo bi se da dolazi iz Hrvatske (barem po ijekavici) i da u postavi ima najmanje 3 člana - gitarist, basist i bubnjar, a možda i solo frontmen. Glazbeno pripadaju u uži krug post-punka s povremenim noiserskim gitarama, stilski negdje na razmeđi Trobecovih Krušnih Peći i Andrije, tekstovi su na hrvatskom, puni otuđenja s ozbiljnim tematikama i popriličnim sofistikacijama o ekonomskom i egzistencijalnom problemu, a insinuaciju na TKP (i Viva Glorio) ponajviše duguju sličnosti vokalnog izraza s Begom. Na bandcamp stranici također nemaju nikakvih informacija i jedino što se može saznati jest da su iz Zagreba. Album iznosi taman, vrlo dobrih 46 i pol minuta, ima 15 stvarčina i dijele se po konfiguracijama na nekoliko segmenata. One koje su snažne - "Igre apstrakcije", "Pogledaj u zid", "Mizantrop" nabijene kratkim riffovima, parolama i sloganima ('ne znamo što hočemo - zato ločemo', 'neki kažu da sam mizantrop jer odbijam ideale'), potom one s mekšom 'gain-funk gitarom "Čovjek iz sjene", "Zabetonirana stvarnost", "Zamišljeni lik" (u stilu ranih 'psychokiller' Talking Heads) i "Maskirana sloga", one u kojima gitara dolazi kroz reske shuffleove, sitne eksperimente i improvizacije poput "Daj mi slobode", "Odišem smradom 21. stoljeća", "Bio jesam", "Rodžer" ('ne želim biti marioneta gradeći misao boljeg svijeta'), te neke koje u prvi plan izbacuju minimalističke Joy Division/ Warszaw obrasce - "Zaboravi na glad", "Pogled iz druge perspektive" i "Ja vladam". Gitara je glavni motiv oko koje se ispliće cijela igra; ona nije osobito fiksirana na konciznost ili superiorno gitarističko nadmetanje, štoviše, sirova je, taman u fahu prastarih ex-yu new-wave/ post-punk bendova s ekspresivnim udarcima koji teže postići melodičnost i dinamiku repeticijama, te ponekim sitnim atmosferičnim detaljima No, nikako se ne može reći da niti ritam sekcija nije sasvim ok. Prate osnovicu dajući intenzitet tempovima (ponegdje koriste i tambourin) i tu nema ama baš nikakvih omaški. Kompleksniji dio cijele strukture su spomenuti tekstovi, većinom kratki i vrlo nadrkani poput Mark E.Smithovih ciktova o svemu i svačemu uključujući individualne preokupacije i refleksije na današnje pomahnitalo društvo uglavnom se ograđujući od bilo kakvih političkih ekstrema. Još najbolji presjek svjetonazora njihove lirike može poslužiti tekst "Maskirana sloga": 'šta će im mozak, servirali im Bogamaskirana sloga - maskirana slogau prvom redu licemjerna licana pola sobe ugledam i stricadrugi red čine lokalni pijanci,tuku svoje žene, a mole se Majciu trećem redu sami poslovnjaci, u dogovoru s gospodom, kradu ove pred sobomna čelu ekspedicije Božji vojnik sjedismanjio sve redove dok jede masne večere'Poetika nije vođena striktnim predispozicijama klasičnog punka, zakukuljeno je artističko-rockerski učahurena i iziskuje od slušatelja da uključi moždane vijuge, a naravno i spremnost otkrivanja enigmatskog, mračnijeg svijeta rock svjetonazora. Nema tu eksplicitnosti ili patetike. Kritika individualca, očito vrlo trezvenog, prisebnog i inteligentnog da s malo riječi prikaže svoj nemir i muku života u ovoj sjebanoj državi došla je do izražaja kroz vrlo bogate 'pop' klišeje (uvod-strofa-refren-solo), dostatno moćnu energiju (da je još žešće ne bi nimalo smetalo), vrlo čistu produkciju i sasvim prijatan odriješiti vokal nalik nešto na Jon Kinga iz Gang Of Four kojeg nitko nije smatrao osobitim pjevačem. A sad kad King više nije u bendu, stvar je sasvim drugačija, komercijalnija i mnogima pristupačnija. Bega kao usporedba i dalje stoji, a on je, zna se, bio pod velikim utjecajima Kinga. Ovaj vokalist Spiridona je sada pa praktički jedno četvrto-peto koljeno Kinga. Tak' se pjeva post-punk djeco. A ne ono cmoljenje, da ne nabrajam koga sve ne. Zgadiću vam vrlo omiljene indie bendove... Ovaj "Krik" je uistinu krik, ali ne i vapaj izgubljenog čovjeka. Možda jest onog koji poput mene jedva krpa kraj s krajem i bori se za vlastiti opstanak skupljajući flaše po kontenjerima kupujući samo najnužnije i najjeftinije namirnice, ali nije krik onog koji ne razumije u kakvoj gadariji od društva živi. Taj sofisticirani lirski element, baš poput Gang Of Four vješto izbjegava klišeiziranost i šablonizaciju po kojoj bi se njihova glazba trebala kretati. Tek tu i tamo ponegdje nešto zamiriši na poneku skladbu iz ostavštine post-punka, no u globalu gledajući, ovaj cijeli sklop je intenzivno originalan ne podilazeći nikakvim retro trendovima. Meni je ovo jako zanimljivo ostvarenje koje je moglo komotno doći 1979-81 kad sam bio balavac i zakačio se za ovakvu mjuzu, ali jako dobro se zna da bi tada "Krik" i Spiridon bili pod snažnim pritiskom KPJ i vjerojatno bi doživjeli sudbinu umjetnika koji su se usprotivili režimu. Danas to više nije šund i treba im dati prostora i vremena da se razmašu u svim pogledima s obzirom da i moj klinac od 5 godina zna kakvi nam to kriminalci uređuju državu, ustav, zakone i živote. Naslovi: 1.Igre apstrakcije, 2.Čovjek iz sjene, 3.Daj mi slobode, 4.Odišem smradom 21. stoljeća, 5.Zaboravi na glad, 6.Bio jesam, 7.Rodžer, 8.Zabetonirana stvarnost, 9.Pogledaj u zid, 10.Mizantrop, 11.Tri sjene, 12.Zamišljeni lik, 13.Pogled iz druge perspektive, 14.Maskirana sloga, 15.Ja vladamocjena albuma [1-10]: 10horvi // 08/03/2015